NAJLJEPŠI CITATI

“Bosna nije tamo gdje skakuću kenguri, šetaju pingvini i rastu banane. Bosna je tamo gdje mirišu behar i ćevapi, i gdje žubore česme i komšinice. Bosna nije tamo gdje se puca na svadbama i ore tenkovima. Bosna je tamo gdje su sve trave ljekovite. Borba za Bosnu počinje u Tvojoj ulici.” / “Otac moje kćeri”, 12,
Nenad Veličković

” Na jesen krećeš u školu. Bićeš mali vojnik u velikoj bitki za znanje. Naučit ćeš mnogo važnih stvari. Naučit ćeš da dižeš ruku kada te nešto pitaju, da ne govoriš dok te ne pitaju, da stojiš u redu, da ustaješ kad ti se ne ustaje, da ideš na spavanje kad ti se ne spava, da se djeca dijele na razrede i odjeljenja, da se jede na odmoru, a ne kad si gladna. Naučit ćeš da zbog krivice jednog može biti kažnjen cijeli razred. Budućnost je puna obećanja za djecu koja četrnaest godina uče ono što im najviše ne treba. A zašto onda mame i tate šalju djecu u školu, ako djeca uče ono što im ne treba? Zato da im ne smetaju u kući i zato da ne plate kaznu, jer sva djeca moraju po zakonu dobiti osnovno obrazovanje.”/ “Otac moje kćeri”, 93, Nenad Veličković

“Na televiziji reklamiraju sprej koji otklanja loše djelovanje vode na obojenu kosu.Šta smo naučili? Voda je štetna, sprej je koristan. ” /“Otac moje kćeri”, 112, Nenad Veličković

“Samo je onaj čovjek dostojan slobode, koji se za nju borio. Lav pobuđuje u nama divljenje i mrtav i zatvoren i u lancima…” /”Rene Logotetides”,( Iz pisma od 12.09. 1905. ) A.Bjelevac

“Ne vjerujte obećanjima. Svijet ih je krcat. Bogatstvo, konačan spas, vječita ljubav. Neki su ljudi u stanju svašta obećati. Drugi pak progutaju svaku riječ koja im  nudi bolje dane. One koji obećavaju a ne ispunjavaju čeka na kraju osjećaj nemoći i frustracije. A isto se događa i onima što se grčevito hvataju praznih obećanja.” / “Đavo i gospođica Prim”, P.Koeljo/

        “To je grad novca, ali i dobrog ukusa, i razvijenog smisla za red i ljepotu, za skladan i radostan život. Te dvije istorijski uslovljene i protivuriječne osobine grada ostavile su traga i u duši sarajevskog čovjeka: samosvijest, preduzimljivost, želja za punim životom i dalji”m vidikom, a preko svega toga veo melanholije, dah neodređene tjeskobe i istorijskog opreza prema životu i svemu što život donosi. To je grad buna i ratova, novca i gladnih godina, kužnih epidemija i razornih požara, grad vještih ljudi, koji su uvijek voljeli život, iako su ga poznavali i s lica i s naličja. Njegovo lice u posljednjoj svjetlosti sutona izgleda drevno i mudro. To je grad koji dotrajava i umire, i u isto vrijeme se rađa i preobražava.” / Ivo Adrić

………………………………………………………………………………………………………………..

“Sarajevo je nekada bio grad česmi i zelenila. A sad je kao bunar sa asfaltiranim dnom. Parkovi se pretvaraju u parkirališta. Trotoari sve uži, ceste sve šire. Sarajevo je u svom starom dijelu orijentalni grad, sa strehama, ćepenicima, kaldrmom i džamijama. Ubićemoga ovom forf- arhiktekturom. Mercedes parkiran pored sebilja. To je užas…” / “Otac moje kćeri”, 12,
Nenad Veličković/

……………………………………………………………………………………………………………

“Negdje sprva novoga vijeka osvitalo je Sarajevo, Bosna-Saraj, lijepi bijeli grad na Miljacki, a budili su ga mujezini sa stotinjak džamija, koji su melodiozno pjevali : “Allah je najveći!”
Kroz jutarnju polumaglu stizali su vjerne Sarajlije u džamijska predvorja. Sabah je. Valja Allahu zahvaliti na milosti što je poklonio novi dan svom roblju na zemlji. I crkve su zvonjavom pozivale na jutarnju molitvu, pa su i kršćani i hrišćani ulazili tiho u svoje bogomolje. /“Legenda o Ali-paši”, 11, Enver Čolaković/

…………………………………………………………………………………………………………….