ZAVRŠETAK HUMANITARNE AKCIJE

HUMANITARNA POMOĆ ZA STANOVNIKE ŽELJEZNOG POLJA,
ZASEOKE BALAČIĆI I ŠAHMANI

Danas je iz naše škole u 10,00 sati upućena humanitarna pomoć za stanovnike Žejeznog Polja čiji su domovi i imanja teško stradali od klizišta koja su se pojavila nakon tragičnih poplava koje su pogodile našu zemlju. U humanitarnoj akciji koja je trajala sedmicu dana učenici, roditelji i uposlenici škole prikupili su velike količine prehrambenih proizvoda, flaširane vode, sredstava za higijenu, odjeće, obuće, dječijih igračaka i sl., ukupno 30 velikih upakovanih i sortiranih paketa. Također, na školskom humanitarnom bazaru, održanom jučer 28. 05. 2014. prikupljeno je 1600 (hiljadu šesto) KM od kojih su kupljene znatne količine različitih prehrambenih proizvoda i neophodnih potrepština.
???????????????????????????????

???????????????????????????????
???????????????????????????????
???????????????????????????????Humanitarnu pomoć prevezli su svojim vozilima roditelji naših učenika Hamo Karamehmedović i Samir Čomaga. Akciju je predvodio direktor Kerim Fejzagić, a na put su pošli i uposlenici škole Haris Habota i Senad Hatibović koji su pomagali prilikom utovara i istovara robe.
???????????????????????????????
humanitarnaakcija6

Odredište je bilo mjesto Donja Golubinja, općina Žepče, gdje se prikuplja humanitarna pomoć. Tamo nas je čekao Samir Efendić, inače nastavnik matematike u lokalnoj osnovnoj školi, koji je koordinator za prikupljanje i distribuciju humanitarnih paketa za mještane zaseoka Balačići i Šahmani.

Željezno Polje je mjesto koje se prostire od podnožja planine Mahnjače prema dolini rijeke Bosne, a čine ga zaseoci Delići, Biljevina, Ivlje, Balačići, Šahmani, Mjestova Ravan, Grablje, Jastrebac, Orčevići, Brižđe i Čolići.
Bilo je poznato kao poljoprivredni fenomen Bosne. Pored pčelarstva, tu se više od 1.000 domaćinstava, 90% stanovništva, bavilo proizvodnjom malina, koje su izvozili širom Evrope i od toga lijepo živjeli. Željeznopoljci su korišteni kao primjer uspjeha, jedinstva, snage i svijesti da se može uspjeti vlastitim radom.
Put koji vodi ka Željeznom Polju je potpuno uništen.
????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????zeljeznopolje1
Na nekim mjestima bujice i nanosi su dubine i po 20 metara. Voda je uništila sve pred sobom, a odroni su bukvalno smrskali puteve, tako da je Željezno Polje u prvim danima nakon poplava bilo u potpunosti odsječeno od svijeta. Balačići su se našli u okruženju, potkopani sa tri strane. Zahvaljujući dobroj organizaciji formiranog Kriznog štaba u selu, kao i njihovoj hrabrosti, spašeni su svi stanovnici.
Već prvi dan vrijedni stanovnici napravili su alternativni put. Iz Donje Golubinje mještani pomoću tri motokultivatora distribuiraju pomoć u osnovnu školu u Šahmanima odakle se dijeli preostalim stanovnicima. To im zaista predstavlja veliki problem i u potpunosti otežava život. Većina stanovnika Željeznog Polja je raseljena. Od nekih 5.000 ljudi koji su tu živjeli ostalo je tek nešto više od 1.000. Najviše ih je u Žepču. Običnim vozilima teško je proći tim vrlo uskim zemljanim putem. Mi smo se odlučili da pokušamo. Poteškoću nam je stvorila jaka kiša koja je ubrzo put učinila jedva prohodnim, ali mi smo u svojoj namjeri ustrajali. Ono što smo vidjeli, strašno nas je pogodilo. Vidjeli smo stravične prizore odronjene zemlje. Bili smo brzi, jer nova kiša bi mogla prouzrokovati i nove odrone. Vješti vozači Hamo i Samir mimoilazi se sa ponekim motokultivatorom i džipom, kojima ljudi iz ugroženih sela izvlače svoje stvari i pokućstvo. Pljusak pojačava. Već se pojavljuju potoci kiše po putu. Uručili smo pomoć. I brzo nazad. U Golubinji se pozdravljamo sa Samirom i ostalim mještanima. Divni su to i vrijedni ljudi. Žalosni smo na rastanku, ali vjerujemo da će opet, svojim zajedništvom, istrajnošću i radom pobijediti i ovu muku i nesreću koja ih je zadesila. Vratili smo se u Sarajevo u 18,00 sati, sretni jer je naša pomoć stigla na pravo mjesto, a bila je iskrena i od srca.
Saznali smo i to otkud naziv Željezno Polje. Legenda kaže da su Željeznopoljci nekad živjeli drugdje, ali da ih je gonila kuga, ubijajući najljepše djevojke i mladiće. Od kuge se nigdje nisu mogli skriti. Jedne noći, nedaleko od Vranduka, potražiše konak u jednom šumarku. Oko ponoći se iskradoše najljepša djevojka i momak, pa odlutaše do klokotavog izvora između Bistričaka i Šerića. Tu je mladić začuo šaputanje vodenih vila. Sazna da na konje, u praskozorje, trebaju natovariti samo najpotrebnije, te se zajedno sa psima uputiti ka najtamnijoj šumi. Na mjestu gdje konji i psi zastanu i niko ne htjedne maknuti dalje – da se tu nastane. Tu će, prema kazivanju vodenih vila, nastati mnogi zaseoci, koji se moraju povezati uskim putevima i nazvati čudnovatim imenima, toliko naopakim, suprotnim od onoga na što podsjeća okoliš, da ih tako kuga neće pronaći. Trinaest konja, trinaest pasa, trinaest djevojaka i trinaest momaka nastaniše se na trinaest brda. Trinaesti dan se sastadoše i trinaest sati vijećaše kako nazvati te gudure i strmine. Konačno, odlučiše dati ime Polje, a da bi zavarali kugu još više, odlučiše se za Željezno Polje.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *