“Bosna nije tamo gdje skakuću kenguri, šetaju pingvini i rastu banane. Bosna je tamo gdje mirišu behar i ćevapi, i gdje žubore česme i komšinice. Bosna nije tamo gdje se puca na svadbama i ore tenkovima. Bosna je tamo gdje su sve trave ljekovite. Borba za Bosnu počinje u Tvojoj ulici.” / “Otac moje kćeri”, 12,
Nenad Veličković

” Na jesen krećeš u školu. Bićeš mali vojnik u velikoj bitki za znanje. Naučit ćeš mnogo važnih stvari. Naučit ćeš da dižeš ruku kada te nešto pitaju, da ne govoriš dok te ne pitaju, da stojiš u redu, da ustaješ kad ti se ne ustaje, da ideš na spavanje kad ti se ne spava, da se djeca dijele na razrede i odjeljenja, da se jede na odmoru, a ne kad si gladna. Naučit ćeš da zbog krivice jednog može biti kažnjen cijeli razred. Budućnost je puna obećanja za djecu koja četrnaest godina uče ono što im najviše ne treba. A zašto onda mame i tate šalju djecu u školu, ako djeca uče ono što im ne treba? Zato da im ne smetaju u kući i zato da ne plate kaznu, jer sva djeca moraju po zakonu dobiti osnovno obrazovanje.”/ “Otac moje kćeri”, 93, Nenad Veličković

“Na televiziji reklamiraju sprej koji otklanja loše djelovanje vode na obojenu kosu.Šta smo naučili? Voda je štetna, sprej je koristan. ” /“Otac moje kćeri”, 112, Nenad Veličković